Skip to main content
Predavanje o aktuelnim pitanjima krivičnog procesnog prava

Sudija Majić: Ne primenjujemo ni stari ni novi ZKP, već nekakvog mutanta

Sudija Majić: Ne primenjujemo ni stari ni novi ZKP, već nekakvog mutanta
Sagovornici

Dr Miodrag Majić

Sudija Apelacionog suda u Beogradu
Apelacioni sud u Beogradu

 - Ono što primenjujemo u sudnicama širom Srbije nije ZKP donet 2011. godine, već čudna mešavina, nekakav mutant onoga što smo znali ili nismo znali ranije i onoga što smo naučili ili nismo, što nije dobar put za pravičan, bolji i efikasniji postupak – rekao je u Subotici dr Miodrag Majić, sudija Apelacionog suda u Beogradu, Krivičnog i odeljenja za ratne zločine. 

Sudija Majić, koji je bio član radne grupe koja je pripremala ZKP, je na predavanju „Aktuelna pitanja našeg krivičnog procesnog prava“, u organizaciji „Lyceum luris“ u Pravnom fakultetu za privredu i pravosuđe, obraćajući se tužiocima, sudijama, advokatima i studentima, rekao da iz iskustva tvrdi da je način na koji ga tužioci, sudije i advokati primenjuju, odnosno, ne primenjuju, najkrupniji problem iz kojeg proizilaze mnogi drugi problemi našeg pravosuđa.  

 - Tužilaštvo je dobilo najveći teret ZKP i to je danas fijasko. Međutim, nisu krivi tužioci, nego sistem, jer odjednom se od onih oni koji nisu morali da vode istragu preko noći to traži. Postoje ozbiljni propusti, nema dovoljno ljudi, sredstava i kancelarija na koje tužioci čekaju po nekoliko dana da bi obavili saslušanje. U takvim okolnostima nemamo tužilaštvo sposobno da postigne rezultate koji se traže od njih – rekao je dr Majić i dodao da tužioci, ne svi i ne uvek, nisu generalno obučeni da dokazuju stvari što je najveći hendikep našeg tužilaštva. 

 - Nije sposobnost da dokažete stvar, sposobnost je da neke dokaze i predstavite. To su dve različite stvari – kaže dr Majić.

Sudija Miodrag Majić smatra da su advokati donekle spremniji kada je reč o dokazivanju, ali naučeni ranijim propisima nepotrebno ulaze u dokazivanje nevinosti okrivljenoga.

 - Branioci se upinju da dokažu stvari koje uopšte ne treba da dokazuju.. Poslednje za koje sam verovao da se neće snaći i prihvatiti nove odredbe bile su sudije. Bili smo uvereni da će sudije dobijajući ulogu koju treba da dobiju oberučke da je prihvate. Desilo se suprotno i na moje veliko iznenađenje značajan broj mojih kolega očigledno je i dan danas nezadovoljan što su im određene komande i što više nemaju, kako je ja nazivam, policijsko sudsku ulogu, jer oni se vode da su „one man bend“ – kaže sudija.

Za dr Miodraga Majića optužnice i presude u našem pravosuđu izgledaju katastrofalno, suđenja nenormalno dugo traju, a zamoljen da prokomentariše slučaj „NIN“ i ministra Nebojše Stefanovića je rekao da je „sama činjenica da je u Srbiji ispalo moguće pobediti ministra u postupku velika stvar ne ulazeći u to da li je to ispravno ili ne“. 

 - Kada je doneta presuda telefon je počeo da mi zvoni i svi su me pitali kakva je ovo nameštaljka što je meni potvrdilo još jedno tužno saznanje da je stepen nepoverenja u to što pravosuđe radi ogroman. Nalazimo se u paradoksalnoj situaciji. Kakvu god presudu da donesete ne veruje joj se. Da li je osuđujuća ili oslobađajuća, više niko ne veruje da je to moguće bez nekakvog uticaja sa strane i nije čudno što je tako. Po svemu što sam uspeo da saznam u međuvremenu presuda u ovom slučaju je sasvim autentična i ako je pročitate videćete da razlozi deluju jasno sastavljeno, ali ljudi vide zamešateljstvo u svakom pravosudnom poslu – zaključio je sudija Majić.

">
Primeri iz sudnice

Navodeći primere iz sudnice dr Majić je prepričao šta tipično viđa kada se sudi za ratni zločin i u slučajevima krađe. 

 - Sistem dokazivanja očigledno nije jasan gomili učesnika. Koncept našeg dokazivanja postavljen je tako da je tužilac i samo tužilac taj koji je dužan da dokaže to što tvrdi. Teorijski posmatrano druga strana bi mogla da sačeka spavajući postupak do momenta dok je neko ne probudi neko i kaže vidi, ovi su došli blizu izvanrazumene sumnje, hoćete li se probuditi ili ne, ali ni tada ne morate jer posao je jedino tužioca da taj dokazni standard prebaci. Međutim, mi to ne vidimo u našim sudnicama, već vidimo sasvim suprotno. Naprimer, sudi se za ratni zločin. Tužilaštvo ima svedoka „A“ koji tvrdi da me je sreo u nekoj šumi 1992. godine, da sam ja odveo žrtvu sa sobom tom istom šumom i da je ta žrtva pronađena mrtva i tužilaštvo je pokrenulo postupak za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Od samog početka postupka ja kažem kao okrivljeni, primera radi, da je tačno da smo se sreli, ali nisam ja odveo nikakvu osobu, ta osoba je došla sa njim, sa svedokom i otišli su u šumu i ja sam nakon mesec dana saznao da je on ubijen. Tužilaštvo direktno plovi u postupak i kreće u dokazivanje moje krivice za ubistvo zato što ima jednu osobu koja to tvrdi. Nijednog trenutka ne razmišljajući da istovremeno postojim i ja koji tvrdim suprotno i da je ovo što tvrdi ta osoba samo jedan od mogućih verzija tog događaja – kaže sudija.

Prema njegovim rečima učesnici sudskog postupka nisu naučili da dokazuju stvari

 - Ako ja ne priznajem tvrdnju, ako iznosim drugu moguću verziju događaja, da je svedok tužilaštva potencijalni ubica, postoji nešto što tužilaštvo mora dodatno da uradi ako nemamo druge materijalne dokaze. Međutim, tu tužilaštvo staje i kaže da treba  poverovati njihovoj verziji događaja, njihovom svedoku, treba praktično da poverujete samo jednoj od mogućnosti – objasnio je sudija Majić.

U drugom primeru, protiv okrivljenog koga je tužilaštvo izvelo pred sud vodi se postupak za tešku krađu, obijanje stana.

 - Jedini dokaz koji nam tužilaštvo nudi je otisak prsta sa spoljašnjih vrata. To nas može povesti ka istrazi i postoji stepen sumnje da je mogao biti izvršilac sve do momenta dok se ne brani i kaže da nema nikave veze sa tom krađom. Trag papilarnih linija objašnjava tako što kaže da prosi, često ide od stana do stana i moli za pomoć i moguće je jer je bio i u toj zgradi i da je dodirnuo nekada i ta vrata. Tužilac međutim kaže da je to glupost i da je on kradljivac i to je sasvim dovoljno. Ovo su upravo aktuelni slučajevi, a to je samo jedna moguća verzija koje nam tužilaštvo kandiduje za situaciju izvan razumne sumnje što naravno nije dovoljno. Naravno da je moguće da je on lagao, i verovatno da laže, ali naravno da to nije dovoljno za dokazivanje – ispričao je dr Majić i dodao da bi u ovom slučaju tužilac trebao hitno da dovede nekoliko svedoka iz te zgrade koji će reći da nikada to lice nisu videli u zgradi. 

 - Jedna verzija događaja nije dovoljna a to je ono što redovno vidimo u predmetima i zato ti predmeti, u zavisnosti od sudije do sudije, najčešće prođu neslavno – zaključio je sudija. —B.Vučković

Kroz intimne razgovore sa sudijama, advokatima, pravnicima praktičarima, duboko smo zaronili u profesiju

Aktuelnosti i gorući problemi u sferi prava i društva uopšte.

Izveštavanje sa lica mesta, delić atmosphere sa stručnih savetovanja i drugih skupova u okviru pravne delatnosti

Osvrti i stručne kritike u domenu kulture i umetnosti

Eminentni stručnjaci vode Vas kroz pravne teme

Kratka forma u kojoj dva sagovornika nezavisno odgovaraju na ista pitanja, svako iz svog ugla

Svojevrsni rečnik pravnih termina

Problemi i moguća rešenja za smanjenje negativne međunacionalne tolerancije u praksi iz ugla pravnika praktičara

Besplatno!

U mogućnosti ste da potpuno besplatno, na Vašu kućnu adresu, primate naredne brojeve časopisa „Kolega“. Ukoliko pak želite da prestanete da primate naš časopis, obratite nam se putem adrese elektronske pošte.

Ukoliko se prijavite, na Vašu adresu će svaka tri meseca, stići bilten Kolega koji će Vas uputiti u aktuelnosti iz Vaše struke.